{"id":3729,"date":"2025-02-27T20:16:46","date_gmt":"2025-02-27T20:16:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/?p=3729"},"modified":"2025-02-27T20:16:46","modified_gmt":"2025-02-27T20:16:46","slug":"iza-vela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/2025\/02\/27\/iza-vela\/","title":{"rendered":"Iza vela"},"content":{"rendered":"\n<p><em>Um je kao ku\u0107a s mnogo prostorija. Postoje prostorije u koje se ne sme zalaziti<\/em>. (Dijenek, <em>Ognjena kapija<\/em>). <\/p>\n\n\n\n<p>I moj um ima takvu prostoriju. U njoj moja sestra le\u017ei mrtva, otvorenih o\u010diju, kako sam je zatekla u stanu na\u0161ih roditelja. U drugim prostorijama su mama i tata, brat, mu\u017e i deca, i svi ostali ljudi i doga\u0111aji u mom  \u017eivotu. <\/p>\n\n\n\n<p>Ose\u0107am se kao da sam pod vodom. Tamo gore je stvarni svet, a do mene dopiru samo njegovi odjeci. Te\u0161ko je, u\u017easno te\u0161ko. Od nekih sam \u010dak \u010dula &#8220;Pa dobro, takva je bolest, ipak ste imali vremena da se pripremite, nije kao one nagle smrti kad se \u010dovek odjednom samo sru\u0161i i umre.&#8220; I zaista nije isto. Mislim da je ovo mnogo gore i da su ljudi &#8220;koji se samo sru\u0161e&#8220; zapravo sre\u0107ni. Ja bih svakako radije tako oti\u0161la s ovog sveta. Gledati \u010dlana naju\u017ee porodice kako pati nedeljama, mesecima, dok ste nemo\u0107ni da mu pomognete, da odagnate te muke. <\/p>\n\n\n\n<p>U avgustu smo zajedno slavili moj ro\u0111endan. U septembru su po\u010dele glavobolje. U oktobru smo saznali za metastaze na mozgu i plu\u0107ima. U novembru su je roditelji odveli na kliniku u Atini, na poslednji poku\u0161aj terapije jer su ovde lekari odustali. U decembru je umrla. Imala bih toliko toga da ka\u017eem, ali ne mogu. Ne ovde. Zbog njene dece koja bi mogla ovo da pro\u010ditaju jednog dana. Osmogodi\u0161njakinja, koja se povukla u sebe. \u0160estogodi\u0161njakinja, buntovnica koja jo\u0161 uvek nije svesna gubitka. I \u010detvorogodi\u0161njak, koji govori kako je ubrao ru\u017ee da ponese mami na grob. Moji roditelji, koji su do\u017eiveli najgoru stvar koja mo\u017ee zadesiti roditelje. Na sve njih mislim. <\/p>\n\n\n\n<p>Raspala sam se i treba mi vremena da se sastavim, polako prikupljam deo po deo. Jedan \u0107e odsad uvek nedostajati. De\u0161avalo se da se zapitam da li sam samo ru\u017eno sanjala, a onda spustim pogled i vidim da sam u crnini i znam da je istina. Pitala sam se i da li je ona poslednjih nedelja svog \u017eivota sanjala da je zdrava, i koliko bi se razo\u010darala kad bi se probudila. Ja nju \u010desto sanjam. Prva je osoba koje se setim ujutru i poslednja o kojoj mislim uve\u010de. Svuda je, i nigde. Negde iza vela. <\/p>\n\n\n\n<p>\u017divimo dan po dan, svesni zjape\u0107e praznine koju bezuspe\u0161no poku\u0161avamo da zakrpimo svakodnevnim obavezama, razgovorima, sitnicama koje \u010dine \u017eivot. Ne volim kad mi ka\u017eu &#8220;Takav je \u017eivot, mora se dalje. Misli na decu.&#8220; Znam ja dobro \u0161ta sve moram. Znam da su neki pre\u017eiveli i gore. Uvek ima nekog kome je gore nego nama. Ali, moram i da tugujem. <\/p>\n\n\n\n<p>Nastavi\u0107u da pi\u0161em ovde o istim stvarima kao i dosad. Moj \u017eivot nikad vi\u0161e ne\u0107e biti celovit, ali se trudim da nastavljam zbog drugih, iako mi nije ni do \u010dega. Moram da nau\u010dim da zatvorim tu sobu u svom umu i da ne ulazim suvi\u0161e \u010desto. Jer je to poput plesanja preblizu ludilu i dugog gledanja u vatru. <\/p>\n\n\n\n<p>Svetlana. Sestrice. Predobra si za ovakav kraj. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Um je kao ku\u0107a s mnogo prostorija. Postoje prostorije u koje se ne sme zalaziti. (Dijenek, Ognjena kapija). I moj um ima takvu prostoriju. U njoj moja sestra le\u017ei mrtva, otvorenih o\u010diju, kako sam je zatekla u stanu na\u0161ih roditelja. U drugim prostorijama su mama i tata, brat, mu\u017e i deca, i svi ostali ljudi&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-3729","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3729","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3729"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3729\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3734,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3729\/revisions\/3734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3729"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3729"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.booksandlilies.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3729"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}