Pogled ispod obrva je psihološki triler s kojim sam imala sličnu situaciju kao s Ona je između nas i Devojkom iz voza. Dobar deo romana se slabo šta dešava, da bi pred sam kraj kulminiralo veelikim obrtom. Priču pratimo iz perspektive dva lika – Lujze, sekretarice i samohrane majke koja jedne večeri u baru upoznaje zgodnog muškarca za kog se, avaj, sutradan ispostavlja da je njen novi šef (Lujza radi u lekarskoj ordinaciji), a drugi glavni lik je Adel, usamljena mlada žena. Dejvid je psihijatar, uz to oženjen, tako da je Lujza rastrzana između privlačnosti koju oseća i činjenice da nije etički biti u vezi s oženjenim čovekom, a ni mudro jer time ugrožava svoj posao, koji joj je preko potreban. Pošto je glupa, upušta se u aferu, mada joj ta činjenica ne smeta da nedugo potom postane najbolja prijateljica Dejvidove supruge, prelepe Adel. Nesvakidašnja priča o ljubavnom trouglu (zašto je nesvakidašnja, ne mogu vam reći, videćete na kraju sami) uz flešbekove prošlosti, kada su Dejvid i Adel bili veoma mladi i isplivavanje dva nikad do kraja razjašnjena događaja koja su se zbila na Adelinom imanju. Rasplet sam samo delimično pogodila jer nisam uzela u obzir aspekt nadrealnog koji ima veliki udeo u ovoj priči. Iako sam je uporedila s Devojkom iz voza i Ona je između nas, Pogled ispod obrva mi se ipak više svidela jer sam neko vreme nakon završetka čitanja razmišljala o njoj i njenim protagonistima. Ako su vam se dopale Bliznakinje s Hajgejta Odri Nifeneger, mogla bi vam se dopasti i ova knjiga.
Sve će plima odneti prvenac je švedskog bračnog para scenarista, Sile i Rolfa Berjlinda, koji su se okušali u pisanju romana. I nisu oduševili. Kako sam pre toga čitala Bez milosti, imala sam neki deža vi osećaj – takođe se iskopava slučaj star dvadesetak godina, takođe imamo bandu siledžija koji se iživljavaju i takođe imamo nekog čudaka koji se zove Morten (?). Sam zaplet, da budem poštena, nije isti, roman nije predvidiv i dovoljno je dinamičan za triler, ali mi se u celini nije nešto svideo. Mlada policajka Olivija (još uvek studentkinja, zapravo) prihvata se starog slučaja ubistva nepoznate žene na plaži, koju su nepoznati počinioci zakopali do vrata u pesak i ostavili da plima obavi ostalo. U igru su upleteni mnogi ljudi na potezu Švedska-Kostarika, a reaktivacija slučaja će, očekivano, izazvati neželjene reakcije. Ima tu još i prikaza života beskućnika i poneke prostitutke, organizovanih borbi maloletnih dečaka i ljubavi prema jednom mačetu. Knjigu sam prošlog leta uzela za 200 dinara na nekoj akciji, tako da nije neka šteta, ali vam ne preporučujem kupovinu. Doduše, brojni ljudi su nahvalili ovu knjigu, a vidim da su Sila i Rolf napisali još nekoliko romana nakon ovog, tako da su knjige sigurno čitane. Ja ću se držati Nesbea i eventualno Olsena kad se uželim zločina sa skandinavskog podneblja.
Sve mi deluje zanimljivo za neko opuštanje (krimi romani i trileri su mi uglavnom najbolje "lagano" štivo), primećujem da skandinavski pisci baš dominiraju žanrom poslednjih godina. Nesbe mi se svideo, u planu mi je trilogija "Milenijum", pa onda ostalo. Inače, jel' po ovoj poslednjoj knjizi rađena serija "Plima"? Donedavno su je emitovali na RTS2, nisam gledala, ali videla sam najavu i baš čitajući tvoj prikaz setila se da je skoro isti siže.
Mislim da jeste rađena serija, ali nisam proveravala. ''Milenijum' 'sam čitala, ali samo trilogiju tj. ono što je Lašon stigao da napiše, nastavke nisam. Ne čitam ih često, ali me povremeno uhvati želja za trilerima, pa volim da imam bar jedan na lageru kad dođe vreme 🙂 Kupim samo kad je na sniženju ili pozajmim.
To je pametno, jer se sa trilerima, barem mi se tako čini,nikad ne zna za kvalitet, vredi li kupovine. Što se tiče nastavaka koje je radio neki drugi pisac, uvek sam sumnjičava prema takvim poduhvatima…
Pošto si čitala, možeš li da napišeš svoje mišljenje o trilogiji Milenijum? Čula sam samo pozitivne kritike o njoj, pa planiram da je stavim na neku listu trilera za ubuduće. I da li si čitala nešto od Donata Karizija? Ogromna preporuka za Šaptača, veruj mi da je nemoguće da ti se ne dopadne.
Prva dva dela su mi se više dopala od trećeg (ili sam se možda zasitila), tako da nisam čitala one kasnije nastavke koje je pisao Lagerkranc. Meni su knjige bile ok, doduše nisam ih kupovala, čitala sam u elektronskom obliku, mislim da nisu baš za kupovinu, ne bih ih čitala više puta.
Šaptača sam čitala nakon Dečaka od stakla, bio mi je uzbudljiv 🙂 Mogla bih i nastavak da potražim (kad se učlanim u biblioteku ili ako bude na nekom popustu, pošto ne volim da dajem pare na trilere)
Veliki pozdrav <3