ili Šta sam čitala u skorije vreme, od maja naovamo:
Krenula bih od knjige koja mi je najduže bila na listi za čitanje, a to je Orvelov roman ispovedne forme, “U borbi za vazduh“. Jedna je od Orvelovih knjiga koje su mi se manje dopale. Njegov Džordž Bouling predstavlja muškarce kakve ne volim – fizički je zapušten, ne mari mnogo za svoju decu, niti za suprugu, otaljava posao kojim nije zadovoljan. Jedini plus mu je to što je pročitao mnogo knjiga, i što nije kriminalac. Inače sam blaga prema ljudima koji su imali tu nesreću da dožive oba svetska rata, ali su Boulingovi stavovi kod mene izazvali odbojnost i nerazumevanje. Na nekoliko mesta je istakao stav da žene s godinama propadaju, pogotovo ako su udate, uključujući njegovu suprugu Hildu, kao i bivšu devojku i prijateljicu koja ih je čuvala u detinjstvu. On ne razmatra da je možda delom on zaslužan za Hildino stanje – ne kažem da smo mi odgovorni za svog punoletnog partnera, ali verujem da supružnici bar delimično utiču na psihičko i fizičko zdravlje onog drugog. Kod Boulinga reciprociteta nema, on je debeo, ali je to u redu jer je muškarac i “ima bar nekakav oblik“. Druga stvar su humor i ironija koji na momente bivaju sasečeni nekom surovom činjenicom, poput ponašanja engleskih vojnika u Africi, koje se olako i usputno provuku, a ostavljaju gorčinu u duši čitaoca.
Tema koja se provlači kroz ovaj roman je idealizacija prošlosti – ranije je sve bilo bolje, ljudi su bili srećniji, žene su lepše izgledale, a ribe su bile veće. Upravo ta ideja će Boulinga nagnati da se vrati u mesto svog detinjstva; taj čin će izazvati navalu surove stvarnosti da ništa nije onako kako se mi sećamo i da proticanje vremena magično prebacuje ružičasti veo preko minulih dana, koji ne samo da se neće vratiti nego nisu nikada ni postojali.
“Odri Hepbern: sjaj zvezda“ Julijana Vajnberg – Divna, predivna Odri, najdraža glumica svih vremena. Tako krhka i ljupka i uvek svoja. Od ratom obeleženog detinjstva i časova baleta, preko prvih, stidljivih glumačkih poduhvata (“Ali, ja sam plesačica, nisam glumica“), do nenarušivog statusa holivudske dive koja će uvek imati svoje mesto na zvezdanom nebu. Julijana je očigledno u svim trenucima na Odrinoj strani – opisuje je kao ljubaznu, pomalo nesigurnu, radoznalu i iskrenu osobu, čistog srca. Život pun uspona i padova i nebrojenih važnih trenutaka nije lako prikazati, zbog čega nemam visoka očekivanja od biografija. Julijana Vajnberg je pristrasna, ali mi to ne smeta. Volela sam da čitam o Odri, njenoj opčinjenosti baletom, brakovima s Melom Fererom i Andreom Dotijem (koji su prikazani kao manipulator i ženskaroš), pri čemu je akcenat stavljen na prvu polovinu njenog života. Pozne godine i smrt nisu obrađeni u ovoj knjizi.
“Ajkula“ Piter Benčli – Od knjige po kojoj je snimljen kultni film (Jaws) nisam ništa očekivala, i možda sam zbog toga poprilično uživala u čitanju. Već u prvoj sceni imamo napad velike ribe na ženu, delom prikazan iz ajkuline perspektive, što je čini vrlo uzbudljivom. Policijski detektiv Martin Brodi suočava se velikim problemom – da li obelodaniti da je ajkula napala u vodama pored primorskog gradića Ejmitija i suočiti se s kolapsom koji će izostanak turista izazvati i dovesti meštane na ivicu opstanka (jer Ejmiti preživljava cele godine od tih letnjih meseci i turista) ili zabašuriti incident i nadati se da je to izolovan slučaj koji se neće ponoviti. Solidan komad piščeve pažnje posvećen je Brodiju i njegovoj supruzi Elen, dobro uhodanom, dugogodišnjem paru koji nailazi na neočekivane prepreke. Pretpostavljam da su mnogi od vas davno pogledali film i verujem da znate kako se završava (ali svejedno nikad ne otkrivam rasplete). Ukratko, sasvim čitljivo štivo za duge letnje dane.
Za mene je pokazatelj uživanja u knjizi i to da li sam jedva čekala da joj se vratim nakon izvšenih dnevnih obaveza, a za knjigu o Odri Hepbern to sa sigurnošću mogu reći, kao i za Ajkulu.

Sada prelazimo na dve knjige od kojih sam razmišljala da odustanem posle nekoliko poglavlja:
“Srećan brak“ Kimberli Makrejt -Pred advokaticom Lizi Kicakis naći će se neobičan slučaj – odbrana starog druga iz detinjstva, Zaka, optuženog da je ubio svoju suprugu, Amandu. Želeći da mu pomogne, Lizi će se do guše uvaliti u istragu, nailazeći na laži i prikrivanja na svakom koraku. Razmišljala sam da odustanem od čitanja jer sam naišla na previše digresija. Smenjuju se Lizina i Amandina poglavlja i, razumljivo, želimo da saznamo više o ubistvu i drugim osumnjičenima, ali nam Lizi usput prepričava i svoj život, kako je izgledalo njeno venčanje i slično, što nas u tom trenutku uopšte ne interesuje, a nema ni uticaja na zaplet. Lizi je udata za alkoholičara, i strepi da on ponovo nešto krije od nje, tako da naporedo istražuje i svog muža i slučaj ubistva i prikuplja dokaze koji bi njenog klijenta mogli osloboditi sumnje. Pred kraj nas očekuje mnoštvo preokreta (ja nisam pogodila ko je ubio Amandu), ali mi to nije bilo dovoljno da izvuče ovu knjigu. Interesantni su i delovi koji opisuju određene pravne postupke, bar meni koja se u njih nimalo ne razumem.
“Drugi muž“ Ketrin Kroft – Isuviše okolišanja od strane autorke dovelo je Drugog muža među najlošije u ovoj godini. Nije ni triler lako napisati – neke stvari treba tek nagovestiti, da izazovu jezu, ne treba odmah otkriti sve karte, a, opet, ne treba ni iritantno odugovlačiti jer čitalac (u ovom slučaju ja) može da zaspi od dosade. Ebi i Sijena su se sprijateljile jer stanuju u istom kraju, ne sluteći da će njihovo druženje imati neočekivane posledice. Naizmenično čitamo Ebina i Sijenina poglavlja, a zaplet nastaje kada Sijena, jedne opuštene večeri, predloži da “zamene muževe“, odnosno, da svaka provede noć s mužem one druge; pritom, nemaju u vidu nikakvih seksualnih namera već “eto tako, iz zabave“. Ta kobna noć će stvoriti jaz između Sijene i Ebi, koji će sa svakim proteklim danom postajati sve dublji. Ebina poglavlja su puna nejasnoća, odugovlačenja, i ni ona sama ne otkriva čitaocu šta se zapravo desilo između nje i Grega, već imamo fraze poput “da samo tada nije otišla na pilates i upoznala Sijenu“, koje nagoveštavaju da je u pitanju neki krupan događaj. Spisateljica vas veći deo romana vuče za nos i tek vam kraj donosi neka uzbuđenja i ne baš očekivan rasplet. Tako da, sviđaju mi se kraj i korice knjige. To je to.
