






Jedna jesenja lista za čitanje, jedan razoren um. Biblioteka ažurirana i prebrisana od poda do plafona; police su prodisale. Letnje stvari su sklonjene i ponovo se umotavam u dukseve. Ima nečeg utešnog u dugačkim rukavima u kojima se mogu sakriti i šake. I da prsti vire tek toliko da obuhvate šolju sa čajem. Saga o Vešcu je na polovini. Između nastavaka umetnem poneku knjigu drugačijeg žanra. Ispočetka puštam epizode Prijatelja (stigla sam do 8. sezone).
Da vas ne lažem, ovaj oktobar me je pogodio i trebaće mi vremena da se sastavim. Loše vesti. Ne znam ni da li da pauziram sa svojim onlajn prisustvom ili da pobegnem u njega. I sve mi deluje tako banalno i površno. Nije tačno da je najgore kad se ništa ne dešava. Sjajno je kad se ništa ne dešava. Juče je bio tatin rođendan, verovatno najgori u njegovom životu. Žao mi je ako zvučim suviše uvijeno i nedorečeno i nadam se da će sledeći put biti smislenije. Treba mi malo vremena.
Drži se!Samo se drži!Pitam se da li sam previše indiskretna,pa naizmenično pišem i brišem ovu poruku,ali nek ‘ostane,da znaš da je podrška tu,iako nekad ona tako malo znači…Nažalost.🌹🌹🌹
Hvala ❤️